Hrvatska je nedavno proslavila jedanaesti rođendan kao punopravna članica Europske unije, a time i jednako toliko godina korištenja sredstava iz strukturnih fondova. Već smo poprilično zakoračili u drugu financijsku perspektivu. Neovisno o tome kojom se djelatnošću bavili, zasigurno ste se bar jednom našli u razgovoru na temu ‘Kako bih ja mogao povući neka sredstva?‘. Puno takvih razgovora​ pretočilo se u projektne ideje za koje su izrađene kvalitetne projektne prijave. I naposljetku ste stigli do trenutka kad svoju projektnu ideju doslovno držite u rukama u obliku ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, koliko god ovo poetično zvučalo, u stvarnosti vaš bankovni račun, odnosno sada projektni račun, nije vidio ni eura bespovratnih sredstava.

U središtu je našeg zanimanja upravo taj trenutak u kojem ste u položaju da postavite solidan temelj za uspješnu provedbu projekta, odnosno definirate put i plan na koji način realizirati projektnu ideju te ostvariti pravo na sufinanciranje troškova. I nećemo okolišati: dug je to put popločen mnogim izvještajima i opsežnom administracijom.

Dobar je plan pola posla

Jedna od prvih obveza nakon potpisivanja ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava dostava je plana nabave u kontrolno tijelo. Iako je plan nabave zakonski obvezan u tijelima javnog sektora, treba ga posebno donijeti i na razini projekta, neovisno o tome bili vi korisnik bespovratnih sredstava iz privatnog ili javnog sektora. Kontrolna su tijela u uputama za korisnike bespovratnih sredstava postavila definiciju plana nabave kao alata za realizaciju planiranih ulaganja. Njime su obuhvaćene sve nabave koje valja izvršiti radi provedbe projekta, neovisno o tome jesu li završene, planirane ili su u tijeku. Kako bi taj takozvani alat ispunjavao svoju funkciju, važno je razumjeti njegovu svrhu i sadržaj.

Opći uvjeti ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava pojam nabave definirali su kao nabavu radova, robe i/ili usluga za potrebe projekta koji je predmet ugovora, a provodi se u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi ili prema Pravilima o provedbi postupaka nabava za neobveznike Zakona o javnoj nabavi (NOJN), koja su, ako je primjenjivo, sastavni dio ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. I dok su korisnicima bespovratnih sredstava iz javnog sektora bliski termini postupaka i javne nabave i jednostavnih postupaka, u privatnom sektoru najčešće ne razumiju obvezne procedure za njihovu provedbu.

Traži se učinkovito trošenje

Razumljivo je da su u redovitom poslovanju razvijeni odnosi između kupaca i dobavljača, a s godinama poslovanja neki dobavljači odnosno robne marke postanu i preferirani. Međutim, potpisom ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava kupac, tj. naručitelj, ujedno je korisnik javnih sredstava, zbog čega je nužno voditi brigu o racionalnom i učinkovitom trošenju dodijeljenih sredstava tako da roba, radovi i usluge koje nabavljaju odgovaraju projektnoj svrsi. Racionalno i učinkovito trošenje podrazumijeva poštovanje osnovnih načela kao što su izbjegavanje sukoba interesa, razmjernost, jednako postupanje i zabrana diskriminacije te racionalno i ekonomično trošenje sredstava. U prijevodu, u projektima je nužno izići iz uobičajenih okvira redovitog poslovanja i otvoreno nastupiti prema tržištu.

U skladu s navedenim načelima određeni su novčani pragovi za provedbe postupaka u skladu s vrstom nabave, koji se razlikuju ovisno o Pravilima za neobveznike Zakona o javnoj nabavi koji su na snazi odnosno programu iz kojega se projekt sufinancira.

Pragovi za nabavu

Prag za nabavu robe i usluga prema vrijedećim pravilima za NOJN jest 53.100 eura bez PDV-a, a za radove 132.700 eura bez PDV-a; pragovi u provedbi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) također su povišeni na 132.720 eura bez PDV-a za nabavu robe i usluga odnosno 663.600 eura bez PDV-a za nabavu radova. To znači da se roba, usluge i radovi do određenog praga mogu provesti postupkom nabave s jednim ponuđačem, međutim, ako procijenjena vrijednost prelazi određeni prag, treba objaviti poziv na dostavu ponuda. Ovisno o provedenom postupku, naručitelj izdaje narudžbenicu ili sklapa ugovor o nabavi.

Javnim pozivom na dostavu ponuda definiraju se osnovne informacije o predmetu nabave tako da se ponuđačima omoguće sve potrebne informacije poput tehničkih specifikacija i/ili opisa posla te sve relevantne tehničke pojedinosti. Obvezni su također podaci o količini, rokovima i paritetu isporuke, mjestu izvršenja i načinu plaćanja. Naručitelj može postaviti uvjete sposobnosti za potencijalne ponuditelje, a nužno je odrediti i način na koji će vrednovati ponude. Kriterij za odabir ponuda može biti najniža cijena ili ekonomski najpovoljnija ponuda (najbolja vrijednost na novac na temelju kvalitete, tehničkih prednosti, funkcionalnih značajki i slično). Poziv na dostavu ponuda objavljuje se na mrežnoj stranici koja je, opet ovisno o programu i pozivu, definirana u Pravilima za NOJN i omogućuje svim potencijalnim ponuđačima istodobnu informaciju o objavljenom pozivu na dostavu ponuda.

Definiranje vrijednosti projekta

Sad kad nam je jasno zašto provodimo nabave, vratimo se na prije navedeni trenutak kada ste potpisali ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za svoj projekt. U prvim člancima ugovora definirana je ukupna vrijednost projekta. Pri izradi projektne prijave tu vrijednost detaljno ste razradili odredivši prihvatljive i neprihvatljive troškove.

Prihvatljivi troškovi razrađeni su prema aktivnostima i stavkama i pritom su za svaku stavku jasno definirani iznos, vrsta potpore i opis. Sve stavke zajedno tvore projektni proračun, a sada je on polazišna točka za izradu plana nabave. Jednostavno rečeno, morate znati kako ćete potrošiti svaku stavku projektnog proračuna. Dok za stavke poput plaća ili amortizacije postoje specifične procedure i unaprijed određen tempo izvršenja, glavnina stavaka koje su u proračunu označene kao ‘stvarni trošak‘ stavljaju se u plan nabave.

Što sve sadržava plan nabave

Sve proračunske stavke koje ulaze u plan nabave treba grupirati u tehničke, tehnološke, oblikovne i funkcionalne cjeline. To znači da, ako imate više proračunskih stavaka koje su povezive jedna s drugom, nabavljate ih zajedno, odnosno obuhvaćat će jednu nabavu.

Procijenjena vrijednost nabave planirana je ukupna vrijednost predmeta nabave bez PDV-a i sredstava koja su predviđena proračunskom stavkom ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za realizaciju pojedine radnje. Pri provedbi postupaka nabave sasvim je uobičajeno da će biti odstupanja u cijeni ugovora ili narudžbenice u odnosu na procijenjenu vrijednost. Tržišna kretanja mijenjaju se iz dana u dan, a uzimajući u obzir da vremenski odmak između izrade projektne prijave i realizacije projektnih aktivnosti zna biti i do nekoliko godina, neupitno je da će nastati razlika u cijenama. Uštede ili manjkovi utvrđeni nakon provedenih postupaka nabave osnova su za izmjene ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u obliku preraspodjele proračuna.

Sljedeća bitna komponenta plana nabave vremenski su okvir provedbe postupka nabave i trajanje ugovora o nabavi ili narudžbenice. Planiranje vremena nužno je u bilo kojem poslovnom ciklusu, pa tako i u svakom projektu. U planu nabave vremenski tijek određuje se za dva elementa. Prvo, koliko je vremena potrebno za provedbu postupka nabave i, drugo, koliko je vremena potrebno da se izvrši predmet nabave. Zbroj obaju vremena potrebno je postaviti u vremenski okvir projektnih aktivnosti. Iznimno je važno prioritizirati postupke nabava čiji predmeti zahtijevaju više vremena za isporuku, poput radova ili strojeva projektiranih prema zahtjevima klijenta.

Također treba voditi računa o međuovisnim nabavama, odnosno onima čija isporuka ovisi o isporuci druge nabave. Uobičajeni su primjer nabave za gradnju i opremanje u kojima isporuka opreme ovisi o izvršenim radovima. Nerijetko zbog nepažljivog planiranja, ali i nepredvidivih okolnosti, zna biti poteškoća pri isporuci robe, dodatnih troškova skladištenja ili pak odgode cjelokupnog projekta. Vremenski tijek nabava još je jedan od čestih razloga za izmjene ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u obliku produljenja razdoblja provedbe projekta.

Od plana do potpisa ugovora

Tijekom provedbe projekta obvezno je izvještavati kontrolna tijela o napretku provedbe. Najčešće je to kvartalno, u sklopu zahtjeva za nadoknadu sredstava (ZNS), kada se traži i nadoknada sredstava za do tada utrošena za realizaciju aktivnosti. ZNS sadržava dva dijela: narativni, u kojem se opisno izvještava o svakoj aktivnosti u projektu i provedenim radnjama za ostvarenje, te financijski, u kojem se popisuju troškovi koji su nastali za izvršenje aktivnosti i za koje je moguće ostvariti povrat sredstava.

Međutim, u pozadini tog izvještaja ponovno je plan nabave. Njegova provedba popis je ugovora o nabavi ili narudžbenica, koji je također sastavni dio izvještaja. Za svaki ugovor i narudžbenicu obvezno je navesti kada su potpisani, s kim i na koju vrijednost. Također je važno izvijestiti je li nakon potpisivanja bilo kojeg od ugovora o nabavi potpisan dodatak kojim se mijenjao neki element osnovnog ugovora. Svaki ugovor o nabavi i narudžbenica sadržavaju informaciju o načinu i rokovima plaćanja te iz njih izlaze računi koji su sadržaj financijskog dijela izvještaja.

Kontrolna tijela verificiraju račune tako da, osim što provjeravaju plaćanja, povezuju svaki izdani račun s ugovorom ili narudžbenicom. Ako je trošak nastao u skladu s planom nabave i ugovornom obvezom, verifikacija će biti pozitivna i napokon će nadoknada sredstava sjesti i na projektni račun.

Stručni članak objavljen je na portalu Lider Media.

Okolišna dimenzija zauzima centralno mjesto u projektima sufinanciranim sredstvima Europske unije, a fokus Unije na održivost i prijelaz na klimatski neutralno i resursno učinkovito gospodarstvo stavlja pred poduzetnike dodatne zahtjeve u vidu prilagodbe projektnih prijava okolišnim zahtjevima. Termini povezani s održivosti i zelenom tranzicijom  sve su poznatiji široj javnosti, no kako bi investicijske aktivnosti bile usklađene s okolišnim zahtjevima, određene termine potrebno je demistificirati.

DNSH načelo u kontekstu projektnih prijava

Zajedno s dugoočekivanim europskim sredstvima u sklopu sedmogodišnjeg financijskog okvira 2021. -2027. pred države članice EU, a posredno i pred investitore, stavljeni su novi zahtjevi u različitim područjima javnih politika, uključujući i zahtjeve za zelenom tranzicijom koja je podržana reformama i ulaganjima u zelene tehnologije i kapacitete, uključujući biološku raznolikost, energetsku učinkovitost, obnovu zgrada i kružno gospodarstvo, uz istodoban doprinos klimatskim ciljevima Unije, poticanje održivog rasta, otvaranje radnih mjesta i očuvanje energetske sigurnosti.

Zahtjevi za zelenom tranzicijom proizašli iz Europskog zelenog plana za poduzetnike znače da svoje projektne prijave moraju uskladiti s načelom nenanošenja bitne štete (Do No Significant Harm – DNSH načelo), što znači da specifične mjere koje se planiraju provesti kroz projekt moraju doprinijeti barem jednom od šest okolišnih ciljeva definiranih EU taksonomijom te ne smiju ni na koji način negativno utjecati na preostale okolišne ciljeve. Okolišni ciljevi definirani EU taksonomijom odnose se na:

1. ublažavanje klimatskih promjena 
2. prilagodbu klimatskim promjenama
3. održivu uporabu i zaštitu vodnih i morskih resursa
4. prijelaz na kružno gospodarstvo
5. sprečavanje i kontrolu onečišćenja
6. zaštitu i obnovu bioraznolikosti i ekosustava.

Stručnjaci s iskustvom u pripremi projekata sa zelenom komponentom mogu biti ključni kod “ozelenjavanja” investicija i dokazivanja doprinosa navedenim okolišnim ciljevima. Svakom od okolišnih ciljevima može se značajno doprinijeti nizom mjera koje se odnose na građevinske i arhitektonske mjere kao što su zelena gradnja, toplinska izolacija, kao i strojarske mjere koje uključuju sustave grijanja i hlađenja (dizalice topline, kotlove na biomasu itd.), mjere za gospodarenje energijom, mjere za povećanje čiste ili klimatski neutralne mobilnosti, uvođenjem modela kružnog gospodarstva ili mjerama za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

Važnost stupnja pripremljenosti projektne dokumentacije

Prilikom apliciranja na EU fondove ključno je dokazati i dokumentirati da projekt ne nanosi štetu okolišnim ciljevima, odnosno da značajno doprinosi nekim od okolišnih ciljeva. EU natječaji se za razliku od, primjerice, “zelenih kredita” ili drugih financijskih instrumenata objavljuju u modalitetu privremeno otvorenog poziva (krajnji rok za zaprimanje projektnih prijava je unaprijed određen pa se ovakav tip poziva kolokvijalno naziva “rang lista”), no dodatni izazov za poduzetnike je i objava natječaja po modalitetu trajno otvorenog poziva (vrijeme za zaprimanje prijava je značajno kraće pa se ovakav modalitet kolokvijalno naziva i “najbrži prst”). U oba slučaja u relativno kratkom roku poduzetnici moraju pripremiti svu projektno-tehničku dokumentaciju. To podrazumijeva ishođenje certifikata od svojih dobavljača kojima dokazuju da sirovina koju koriste u svojoj proizvodnji nastaje od recikliranih materijala te prikupljanje dokumentacije koja dokazuje količinu otpada ili nusproizvoda kojim se manipulira sukladno Očevidniku o nastanku i tijeku otpada ili Očevidniku nusproizvoda. Ako nije moguće ishoditi takvu dokumentaciju  onda je potrebno barem detaljno proučiti i opisati proces ishođenja certifikata o sukladnosti s principima i standardima zelene gradnje (LEED, BREEAM I sl.) ili certifikata koji dokazuju da će njihovi proizvodi biti proizvedeni po najvećim standardima u području sigurnosti i okoliša kao što su ISO certifikati, EU Ecolabel, Prijatelj okoliša ili drugi znakovi zaštite okoliša Europske unije. Nadležna tijela često neće uvjetovati prilaganje sve te dokumentacije uz projektni prijedlog ali će dostavljanje dokumentacije o postojanju mjera koje dokazuje dobro upravljanje okolišem značajno povećati šansu dobivanja EU sredstava. Kada je riječ o budućim mjerama koje se tek planiraju izvršiti tijekom trajanja projekta, iste moraju biti planirane i uključene u projektno-tehničku dokumentaciju kao što je Glavni projekt ili Tehnički opis namjeravanih radova, ovisno o mjeri koja se provodi. Projekt ušteda, kao sastavni dio Glavnog projekta treba sadržavati energetsku bilancu, uštede energije, udio obnovljivih izvora energije, uštede CO2 i druge ključne pokazatelje.  Dodatni zahtjevi na temelju kojih se ostvaruju bodovi, a što je posebno važno kod modaliteta “rang liste” odnose se na ishođenje Elektroenergetske suglasnosti (EES), Mišljenja/Rješenja MINGOR-a i drugih dozvola.

Uzimajući u obzir sve navedene izazove, u kontekstu prijave EU projekata s infrastrukturnom komponentom ne iznenađuje što poduzetnike zbunjuje činjenica kako u  trenutku objave natječaja s jedne strane trebaju imati visok stupanj pripremljenosti projektno-tehničke dokumentacije te u isto vrijeme predvidjeti sve mjere koje će imati neutralan ili poželjno pozitivan učinak na prilagodbu klimatskim promjenama, ublažavanje klimatskim promjenama, održivu upotrebu i zaštitu vodnih i morskih resursa, prijelaz na kružno gospodarstvo, sprječavanje i kontrolu onečišćenja okoliša ili zaštitu i obnovu bioraznolikosti. Iako obavezne u kontekstu dokazivanja DNSH načela, često dodatne mjere nisu prihvatljive za sufinanciranje nego se njihova implementacija financira vlastitim sredstvima, stoga je ključno zatražiti savjet stručnjaka o odabiru adekvatne mjere koja će s jedne strane zadovoljiti uvjete koji proizlaze iz DNSH načela, a s druge strane investitoru neće generirati previsoke troškove implementacije.

S obzirom na, nerijetko, dugo vrijeme ishođenja svih potrebnih dozvola, uputno je započeti s pripremanjem projektno-tehničke dokumentacije prije same objave natječaja te odmah predvidjeti nekoliko potencijalnih mjera kojima će se postići određeni ciljevi, a nakon otvaranja natječaja izvršiti potrebno revidiranje sukladno uputama nadležnih tijela.

Kako se pripremiti za usklađivanje s EU Taksonomijom?

Znatan doprinos svakom od okolišnih ciljeva definiran je u Uredbi 2020/852 o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (Uredba o EU taksonomiji). Člankom 9. ove Uredbe definiran je popis gospodarskih aktivnosti i kriteriji uspješnosti koji znatno doprinose okolišnim ciljevima.

Osim proučavanja Uredbe, iako primarno osmišljena kao pomoć nacionalnim tijelima pri izradi planova za oporavak i otpornost, poduzetnicima će biti od koristi i Tehničke smjernice o primjeni načela nenanošenja bitne štete u okviru Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost koje su osmišljene od strane Europske Komisije.

Europska Komisija je također osmislila koristan alat koji poduzetnicima može olakšati tumačenje zakonske regulative kao što su EU Taxonomy Compass (europa.eu) koji pruža prikaz sektora u kojima poduzetnici djeluju, standarda za usklađivanje s kriterijima nenanošenja bitne štete i kriterijima za znatan doprinos okolišnim ciljevima. Lista gospodarskih djelatnosti većinom je bazirana na NACE nomenklaturi. Taksonomijom nisu pokrivene sve gospodarske djelatnosti nego se prioritet daje onim sektorima koji mogu najviše doprinijeti okolišnim ciljevima. Koje mjere je potrebno poduzeti u kontekstu ispunjavanja DNSH načela ovisi o djelatnosti ulaganja. Postoje djelatnosti koje se mogu u potpunosti uskladiti s EU Taksonomijom (Taxonomy – Aligned Economic Activity) te prijelazne djelatnosti (Transitional Activities) koje su već niskougljične i za njihov prijelaz na klimatski neutralnu energiju smatra se da znatno doprinose ublažavanju klimatskim promjenama ako su primarno njihove emisije stakleničkih plinova znatno niže od prosjeka sektora ili industrije. Omogućujuće djelatnosti (Enabling Activities) su one koje izravno omogućuju da druge djelatnosti znatno doprinesu jednom okolišnom cilju ili više njih.

U razvoju strategije korištenja EU sredstava i razrade mjera koje doprinose DNSH načelima u skladu s EU taksonomijom često su potrebna specijalizirana znanja koja ovise o specifičnom slučaju i poduzetniku i zato je svakako najsigurnija i dugoročno najisplativija opcija zatražiti pomoć stručnjaka.

Pojašnjenja vezana za EU Taksonomiju moguće je pronaći i na FAQ (Europa.eu), kao i u priručniku EK – EU Taxonomy User Guide.

Dugoročne koristi za poduzetnike

U kontekstu budućih investicija, EU Taksonomija postaje glavni alat za planiranje i usklađivanje investicija s načelima održivosti, ali i važan alat za stjecanje prava na bespovratna sredstva, ostvarivanje povoljnijeg kreditiranja za poduzetnike te, u konačnici, glavni alat za ESG regulatorno izvještavanje. Razvojne banke imaju ključnu ulogu u poticanju zelenih investicija te odobravanju i provedbi financijskih instrumenata putem kojih je moguće izravno kreditiranje, subvencioniranje kamatnih stopa, izdavanje jamstava za investicijske kredite i ulaganje u nove instrumente vlasničkog i kvazivlasničkog financiranja. Iako ESG izvještavanje obuhvaća šire teme izvještavanja od onih povezanih s okolišom, okolišni standardi u  okružju ESG izvještavanja ključni su za doprinos zelenoj tranziciji i održivom poslovanju. Corporate Sustainability Reporting Directive (CSRD) donosi obvezu izvještavanja o učincima aktivnosti poduzeća na okoliš i društvo te o rizicima održivosti kojima mogu biti izloženi. Već u 2026. godini za 2025. godinu svi veliki poduzetnici (20 milijuna eura aktive/40 milijuna eura prihoda/250 zaposlenih) će biti obveznici izvještavanja prema CSRD, a sva mala i srednja poduzeća čije su dionice uvrštene na burzu ista obaveza očekuje u 2027. godini za 2026. godinu. Iako u ovom trenutku za poduzetnike značajno administrativno opterećenje, usklađivanje investicija sa zelenim načelima izuzev dobivanja financijskih sredstava po povoljnijim uvjetima sa sobom donosi i niz dodatnih vrijednosti za poduzetnike. Neke od njih su otvaranje novih poslovnih prilika kroz razvoj održivih procesa, proizvoda i usluga te korporativni ugled i stratešku konkurentsku prednost, stoga je usklađivanje vlastitog poslovanja sa svim okolišnim standardima i prilagodba poslovanja i pravovremeno poduzimanje specifičnih mjera ključno za dugoročan uspjeh na tržištu i iskorištavanje svih prilika koje se vraćaju poduzetnicima kroz zelene investicije.

Stručni članak objavljen je na portalu Lider Media.

Koliko ste projekata vodili od konceptualizacije projektne prijave do odobrenja završnog izvještaja nakon provedbe? – jedno je od pitanja koje bi svatko tko si želi povećati šanse za uspješno povlačenje EU sredstava trebao postaviti savjetnicima za EU fondove prije nego što ih ugovori.

Projektni ciklus EU projekta može trajati i više od 10 godina

Projektni ciklus projekta sufinanciranog iz fondova Europske unije može se podijeliti u tri faze:

1. faza: konceptualizacija i prijava
2. faza: provedba projekta
3. faza: održavanje rezultata.

Prva i druga faza radno su najintenzivnije i obično traju oko pet godina. Treća faza traje od tri (u slučaju malih i srednjih poduzetnika) do pet godina (u slučaju velikih poduzetnika).

Prolazeći kroz faze projektnog ciklusa prikazanog na grafici iznad, konzultanti i konzultantske tvrtke stječu dragocjeno iskustvo koje im omogućuje da svaki novi projekt kvalitetnije konceptualiziraju i vode. Jedino osoba ili tvrtka (koja stečeno institucionalno znanje prenosi na svoje zaposlenike), a koja je prošla sve tri faze, može (donekle) razumjeti svu kompleksnost EU fondova i nazivati se stručnjakom za iste.

Računovodstveni aspekti projektnog ciklusa EU projekta

Računovodstveno praćenje EU projekata jedan je od segmenta projektnog ciklusa gdje eventualne  greške u postavljanju projekta prilikom pisanja prijave i u ranim fazama provedbe izlaze na vidjelo tek nakon što je projekt završen, kada kontrolna tijela provjeravaju završni zahtjev za nadoknadom ili ako dođe do dodatnih revizija u fazi održavanja projektnih rezultata. Iz navedenog razloga radi se o možda najzapostavljenijem aspektu upravljanja EU projektima.

Tematiku je teško obraditi u jednom članku, zbog čega će u nastavku biti izdvojene neke od ključnih grešaka (u fazi pripreme i u fazi provedbe) u kontekstu računovodstvenog praćenja, i to primarno istraživačko-razvojnih projekata, kako bi ih odmah mogli primijeniti na trenutno aktualnom natječaju Jačanje strateških partnerstva za inovacije u procesu industrijske tranzicije. Lekcije se temelje na iskustvu vođenja projekata sufinanciranih na prethodnim natječajima ovog tipa iz 2015. i 2019. godine koji se danas nalaze u trećoj fazi opisanog projektnog ciklusa.

Računovodstvena dokumentacija ima za cilj dokazati da je projektni trošak / izdatak prihvatljiv, tj. da je (a) stvarno nastao i (b) u skladu s potporom koja je primljena za njega.

Ako se prilikom konceptualizacije i pisanja prijave ne razmišlja o računovodstvenim standardima, postoji mogućnost da stvarno nastali troškovi neće biti u skladu s vrstom potpore koja je za njih primljena. Ako se projektni troškovi/izdaci od samog početka ne razdvajaju od ostatka poslovanja, bit će teško dokazati da su zaista nastali.

Greške u pripremi: Konceptualizacija projekta nije u skladu s računovodstvenim standardima

Osnovni uvjet da bi troškovi bili prihvatljivi za sufinanciranje u sklopu EU projekta jest da su izravno povezani s projektom i nužni za njegovu provedbu. Uz navedeno, prihvatljivi troškovi definirani su Pozivom na dostavu projektnih prijedloga (koji kasnije postaje prilog Ugovora o bespovratnim sredstvima). Na kraju, projektni troškovi moraju biti u skladu s vrstom potpore koja se dodjeljuje za njih, što je definirano u Općoj uredbi o skupnom izuzeću (eng. GBER (651/2014)).

Uredba je pravni akt donesen na razini Europske unije koji ima opću primjenu i obvezuje sve države članice EU, bez potrebe za dodatnom transpozicijom u nacionalno zakonodavstvo (kao što je to slučaj kod direktiva). Uredba GBER propisuje kategorije potpora koje su izuzete od prethodnog odobrenja Europske komisije, te je prilikom planiranja i provedbe EU projekta potrebno voditi računa da su projektni troškovi u skladu s ovim kategorijama kako bi se osigurala sukladnost s pravilima uredbe. Uredbu GBER laički možemo nazvati krovnim zakonom za EU potpore na razini Europske unije i posljedično Republike Hrvatske.

Iako je uvriježeno govoriti o apliciranju za potporu ili primanju potpore u jednini, zapravo postoji više vrsta potpora kako bi se omogućila podrška različitim ciljevima unutar Europske unije. Gotovo svaki poduzetnik koji je ugovorio (kompleksniji) EU projekt primio je više različitih kategorija potpora unutar njega.

U istraživačko-razvojnim projektima, najčešće se dodjeljuju sljedeće vrste potpore:

1. a) Regionalne potpore za ulaganje (čl. 14 Uredbe GBER) u dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu povezanu s projektom. Regionalnim potporama može se sufinancirati od 35 do 70 % prihvatljivih troškova, ovisno o lokaciji i veličini poduzeća.
2. b) Potpore za projekte istraživanja i razvoja (čl. 25 Uredbe GBER) za troškove nastale kao posljedica projekta poput troškova osoblja zaposlenog na projektu, troškova amortizacije opreme koja se koristi za projekt, troškova istraživanja temeljem ugovora, troškova znanja i patenata, troškova savjetodavnih usluga, troškova materijala, potrošne robe i sl. Ovom vrstom potpore može se sufinancirati od 25 do 100 % prihvatljivih troškova, ovisno o vrsti istraživačke aktivnosti i veličini poduzeća.

Zamke u konceptualizaciji IRI projekata – primjer iz prakse

Društvo prijavljuje istraživačko razvojni projekt (IRI) razvoja inovativnog robotskog sustava za provedbu neurokirurških operacija u sklopu kojeg će sufinancirati troškove plaća projektnog tima koji će raditi na razvoju sustava, potrošnog materijala i komponenti od kojih će biti sačinjen sustav, računala te softverskih licenci za izradu nacrta budućeg sustava i sl.

Projektom je tako planirana nabava dvije vrste računala s pripadajućim monitorom. Prvo će koristiti projektni tim za izradu nacrta robotskog sustava i razvoj softverskog koda za upravljanje istim. Drugo računalo i monitor bit će sastavni dio robotskog sustava i na njega će biti instaliran prethodno razvijen softver za pokretanje i upravljanje sustavom.

Iako se radi o istom tipu opreme, prvo računalo predstavlja ulaganje u imovinu za potrebe provedbe projekta, koje će u računovodstvenim evidencijama biti evidentirano kao dugotrajna imovina (razred 0), zbog čega je za njega u fazi prijave ispravno zatražiti regionalne potpore za ulaganje. Drugo računalo predstavlja komponentu robotskog sustava te će u računovodstvenim evidencijama biti evidentirano kao trošak (razred 4), zbog čega je za njega u projektnoj prijavi ispravno zatražiti potporu za projekte istraživanja i razvoja.

Pri tome je prilikom nabave monitora uz prvo računalo potreban dodatan oprez, kako se isti ne bi proknjižio kao sitan inventar koji je često neprihvatljiv trošak u Pozivima na dostavu projektnih prijedloga.

Također je planirana nabava softverskih licenci za izradu nacrta budućeg robotskog sustava. Kako bi se zatražila ispravna potpora, važno je već prilikom same konceptualizacije projekta razmišljati nabavlja li se trajna licenca ili mjesečna/godišnja pretplata. Ako se nabavlja trajna licenca, ona će računovodstveno biti evidentirana kao dugotrajna imovina, i ona se može sufinancirati iz regionalne potpore za ulaganja. Mjesečne, godišnje licence ili SaaS rješenja u oblaku računovodstveno se evidentiraju kao trošak najma softvera, zbog čega načelno nisu prihvatljive za sufinanciranje u sklopu regionalnih potpora.

Kako bi se izbjegla situacija u kojoj stvarno nastali troškovi neće biti u skladu s vrstom potpore koja je za njih zatražena i primljena, već je u fazi pripreme i konceptualizaciju projekta, u projektni tim potrebno je uključiti osobu zaduženu za njegovo računovodstveno praćenje.

Greške u provedbi: Projektni troškovi / izdaci nisu odvojeni od ostatka poslovanja

Ugovorna je obaveza korisnika bespovratnih sredstava omogućiti utvrđivanje i provjeru troškova / izdataka uključenih u zahtjeve za nadoknadom sredstava u računovodstvenim evidencijama. Praksa je da se na kraju provedbe projekta, u sklopu završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava, kontrolnim tijelima dostavlja računovodstvena dokumentacija kojom su evidentirane sve projektne transakcije. Dostavljaju se analitičke konto kartice imovine (razred 0) i troškova (razred 4), registar osnovnih sredstava i bruto bilanca te po potrebi analitičke konto kartice dobavljača.

Kroz kompleksnije IRI projekte može se potraživati i više od 500 faktura. Ako projektne transakcije nisu od samog početka odvajane od ostatka poslovanja (npr. otvaranjem zasebnih konta ili mjesta troška projekta) dokazivanje njihove evidencije u računovodstvenom sustavu postaje iznimno teško, čak i nemoguće, a dodatno je prekršena i ugovorna obveza.

Također, na kraju projekta uobičajene su terenske provjere prilikom kojih kontrolna tijela, između ostalog, provjeravaju postoje li originali dokumentacije (računi, ugovori i sl.) na lokaciji korisnika te jesu li oni istovjetni dostavljanoj tijekom provedbe projekta u digitalnom obliku. Projektne fakture stoga je potrebno pohranjivati u zasebne registratore. U ovom kontekstu, zanimljive su najnovije preporuke kontrolnih tijela da se uz digitalne fakture, pravovaljane bez potpisa i pečata, u projektne registratore ispisuju i mailovi iz kojih je vidljivo da su iste zaista zaprimljene digitalno.

Kako bi na kraju projekta proces dokazivanja stvarnog nastanka projektnih troškova protekao glatko, važno je tijekom provedbe projekta o projektnim troškovima pravovremeno (već u fazi kreiranja narudžbe) obavještavati osobu zaduženu za njihovo računovodstveno evidentiranje.

Gdje ste bili 2015.-e?

Uz sve kompleksnosti EU projekata, jedan od izazova predstavljaju dugi projektni ciklusi zbog čega je pravih stručnjaka na tržištu i dalje malo. To naročito dolazi do izražaja u računovodstvenom praćenju EU projekata – nerijetko nepravedno zapostavljenom aspektu projektnog ciklusa, naročito u početnim fazama, jer do eksternih provjera dolazi tek nakon što je projekt završen.

Zato, prilikom odabira partnera koji će vas voditi kroz labirinte pisanih i nepisanih pravila (istraživačko-razvojnih) EU projekata, pitajte bez ustručavanja – Gdje ste bili 2015.-e (ili neke druge godine kada su se podnosile prijave na sličan natječaj na koji se planirate aplicirati)?  U kojoj su fazi ti projekti danas? Kako se knjiže licence sufinancirane regionalnom potporom?

Stručni članak objavljen je na portalu Lider Media.

Hoće li trenutni kapaciteti gradova ugroziti daljnji urbani razvoj?

Reforma lokalne samouprave, reforma poreznog sustava, izmjena izbornog zakona, sve ove trenutno aktualne društveno-političke teme zapravo su izravno ili neizravno povezane s funkcioniranjem i kapacitetima lokalne samouprave/gradova u Hrvatskoj te njihovoj ulozi u budućnosti.

No što kada kapacitete gradova sagledamo malo detaljnije? Kakva je tada vjerojatnost daljnjeg urbanog razvoja i praćenje trendova? Gradovi postaju centralni pokretači razvoja, budući da brojke pokazuju njihov nezaustavljiv rast na globalnoj razini. Mogu li gradovi u Hrvatskoj osigurati adekvatnu kvalitetu života stanovnika? Je li uopće realno očekivati daljnji urbarni razvoj uz postojeće kapacitete gradova?

Stanovnici prije svega

U Hrvatskoj je prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ustrojeno ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, od čega je ukupno 128 gradova (ako Zagreb brojimo kao grad, a ne kao županiju). Uzevši u obzir da susjedna Slovenija ima 74 grada, ali i gotovo dvostruko manje stanovnika, a Slovačka s približno istom površinom ima ukupno 140 gradova, broj gradova u Hrvatskoj zapravo uvelike ne odskače puno od drugih primjera u EU.

Ne postoji jednoznačan odgovor i ujednačen stav oko toga što se smatra gradom, iako se na razini EU razvija metodologija za univerzalno korištenje (OECD, Svjetska banka, Europska komisija i drugi u partnerstvu), pa svaka država drugačije definira podjelu između urbanih i ruralnih sredina. U Hrvatskoj, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisuje grad kao jedinicu lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjeline uz mogućnost da se iz posebnih razloga (povijesni, gospodarski, geoprometni) gradom može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava gore navedene uvjete. U kontekstu popisa stanovništva iz 2021. godine, u Hrvatskoj je samo 58 gradova iznad 10.000, a čak 70 gradova ispod 10.000 stanovnika! Indikativna činjenica koja govori o kapacitetu (ili manjku istoga) gradova je da je samo 7 gradova iznad 50.000 stanovnika (Pula – Pola, Velika Gorica, Zadar, Osijek, Rijeka, Split, Zagreb), granice koja se prema određenim metodologijama uzima kao stepenica visoke urbaniziranosti. Promatrajući stupanj urbaniziranosti (Degree of urbanisation, DEGURBA), koji tek očekuje značajno ažuriranje prema novim podacima, vidljivo je da je većina jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj klasificirana kao manji gradovi i predgrađa ili ruralna područja.

Gledajući pad broja stanovnika u gradovima, može se utvrditi korelacija između stupnja razvijenosti i broja izgubljenog stanovništva, odnosno veći je odljev stanovništva u slabije razvijenim gradovima (prema analizi Ekonomskog instituta u Zagrebu). Međutim, postoje i primjeri gradova koji su izgubili veći broj stanovništva iako spadaju u razvijenije krajeve, primjerice grad Rijeka je izgubio više od 15% stanovništva u odnosu na raniji popis. No, trendovi su ipak jasni, prema redovnoj publikaciji “Gradovi u statistici” DZS-a, samo je 10 gradova (od 128!) koji su u desetgodišnjem razdoblju povećali broj stanovnika – Krk, Supetar, Solin, Dugo Selo, Sveta Nedelja, Čakovec, Ludbreg, Biograd na Moru, Stari Grad i Novalja, dok su svi ostali u padu s brojem stanovnika.

U kontekstu novog popisa stanovništva i značajnog pada broja stanovnika, jasno je da je nužno detaljno analizirati kako je taj trend utjecao i na jedinice lokalne samouprave te postoji li prostor i potreba za značajnijim izmjenama i reformama. Gradovi u Hrvatskoj su u većini slučajeva zapravo manje urbane cjeline, često većinom ruralna područja s elementima urbanosti koja imaju povijesno uporište. Protekom vremena ti gradovi zadržali su urbanost u administrativnom smislu, ali izgubili većinu onoga što ta urbanost istovremeno podrazumijeva za građane u kontekstu kvalitete života i dostupnosti sadržaja. No, rasprava o izmjeni sustava i uređenja pitanja lokalne samouprave koji je na snazi još od 1993. godine zahtjeva široku raspravu akademskih i političkih aktera, ali s građanima kao korisnicima usluga u središtu.

Kapaciteti gradova

Općenito govoreći, kapacitet ili obujam/prostor odnosi se na nešto mjerljivo i definirano, a u kontekstu gradova možemo govoriti o fiskalnom, ljudskom i razvojnom kapacitetu.

1. Fiskalni kapacitet je svakako ključan jer se odnosi na mogućnost gradova da prihoduju i troše sredstva za razvoj grada. Prihodi gradova definirani su posebnim Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji propisuje da se JLP(R)S financiraju prihodima od poreza, od pomoći te iz vlastitih i namjenskih prihoda sukladno posebnim propisima.

U kontekstu najavljenih izmjena poreznog sustava, treba istaknuti da veliki dio prihoda gradova dolazi upravo iz prireza i poreza na dohodak, koji se navode kao izvor poreznog rasterećenja građana. Zakonom je definirano na koji način se prihod od poreza na dohodak raspodjeljuje između lokalne samouprave, županije te udjela za decentralizirane funkcije. S obzirom na to da je izmjena zakona u nadležnosti centralne države, lokalna samouprava se mora prilagođavati novim podjelama, što radi probleme prilikom planiranja financija i dugoročne održivosti. Navedeno svakako predstavlja veliku opasnost za fiskalno funkcioniranje gradova i njihovu mogućnost ulaganja vlastitih sredstava, ne samo za velike sustave (poput Zagreba i Splita) već i manje gradove kojima će izmjene u financiranju potencijalno značiti i nestabilnost proračuna.

Ako sagledamo proračune 7 gradova iznad 50.000 stanovnika, vidljiv je rast prihodovne strane proračuna, koji je i logičan uzevši u obzir inflaciju, ali i rast BDP-a koji generira dodatne prihode. Ipak, treba uzeti ta povećanja s dozom opreza, s obzirom na to da su i rashodi gradova značajno porasli, prvenstveno u kontekstu rasta cijena energenata koji su važna stavka u rashodovnoj strukturi proračuna gradova i njihovih proračunskih korisnika (vrtića, škola, muzeja i dr.).
Dodatno, premda su prilike za jedinice lokalne i regionalne samouprave u kontekstu EU financiranja u novoj perspektivi prilično izdašne (stalno se navodi kako gradovi imaju preko 600 mil. € na raspolaganju iz ITU mehanizma, izostavljajući da je isti dostupan samo za 22 grada od njih 128). Taj izvor prihoda svakako ne treba zanemariti te treba isto tako biti svjestan da su ta sredstva, prema sve strožim uvjetima i indikatorima raznih poziva, obično namijenjena za određene specifične sektore koji često predstavljaju nadgradnju usluga i sustava, ali ne pokrivaju osnovno funkcioniranje gradova kojem često manjkaju prihodi. Istovremeno, svaki euro iz EU sredstva generira i određenu obvezu sufinanciranja svog udjela, ali i održivosti projekta dugoročno, što u manjim sredinama može značiti i poprilično dodatno opterećenje proračuna.

2. Provedba EU projekata, ali i sve veći broj usluga otvara pitanje ljudskih kapaciteta lokalne i regionalne samouprave, ne samo u kontekstu pripreme projektnih prijedloga i njihove provedbe, već i stvaranja dodane vrijednosti ali i angažiranja ljudi, tvrtki, udruga i drugih dionika koji će biti ciljne skupine i/ili korisnici tih projekata. Pitanje ljudskih kapaciteta zaposlenih u gradskim upravama, njihove motivacije, stručnosti, ambicioznosti i spremnosti za promjene i nove paradigme moderne, digitalne i optimizirane gradske uprave svakako je više nego legitimno i nužno ako govorimo o razvoju lokalne samouprave kao prve dodirne točke građana i države. U tom ekosustavu nužno je iskoristiti potencijale lokalno ustrojenih razvojnih agencija kao dodatne pomoći, ali i osloniti se na vanjsku tehničku pomoć stručnjaka. Treba naglasiti kako upravo vanjska pomoć može osigurati taj pomak prema novim idejama, dinamiku provedbe i biti potrebna pomoć u kapacitetima. Istovremeno, lokalne samouprave ne mogu i ne smiju od vanjskih stručnjaka očekivati “gotov proizvod” u čijem nastajanju neće morati sudjelovati jer je nužno upravo od lokalnih dionika dobiti potreban smjer i ulazne podatke. Uz navedeno, ključno je “osvježiti” ljudske kapacitete lokalne samouprave i raditi na adekvatnom sustavu privlačenja kvalitetnih zaposlenika, ali i njihovom nagrađivanju i motivaciji. Veliki gradovi ostaju centri obrazovanja i njima će potencijalno biti lakše privući kvalitetne kadrove, dok je pred manjim gradovima izazovan zadatak vraćanja onih koji su otišli na obrazovanje negdje drugdje.

Prema zadnje dostupnim podacima, krajem 2019. godine, u 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave bilo je zaposleno 19.047 službenika i namještenika, od toga 10.777 u gradovima, a u razdoblju od 18 godina u gradovima se broj zaposlenih povećao za oko 50 %. Iste te, 2019. godine to je značilo da jedan službenik obavlja poslove u prosjeku za 271 stanovnika, a uzevši u obzir pad broja stanovnika te kontinuiran rast broja zaposlenih u gradskim samoupravama, taj broj je danas vjerojatno još i manji, što je svakako pozitivno u kontekstu mogućnosti pružanja kvalitete usluge. Istovremeno, ti podaci nisu uvijek jednoznačni jer je potrebno sagledati i kvalitetu odnosno strukturu zaposlenih te podršku koja im je pružena za obavljanje poslova iz svog djelokruga – često se ne naglašava dovoljno kompleksnost poslova koje obavlja javni sektor te potrebna stručna znanja i vještine koje su iz dana u dan sve zahtjevnije i izazovnije.

3. Za potreban razvojni iskorak, nužno je kontinuirano usavršavanje i širenje znanja, iskustva i ideja o razvoju urbanih sredina. U tom dijelu se krije razvojni kapacitet ili potencijal hrvatskih gradova da razmišljaju ambiciozno, da testiraju nove ideje, razvijaju i primjenjuju nove koncepte i idu u korak s novim paradigmama urbanog razvoja, što predstavlja apsolutnu nužnost u ovim vremenima brzih promjena.
Uspjeh današnjih gradova leži u sposobnosti da se prilagode i budu podrška novoj ekonomiji 21. stoljeća, pa u tom kontekstu naglasak na digitalnim i zelenim gradovima svakako ima svoje uporište: digitalne usluge, nova modernizirana infrastruktura, digitalni blizanci gradova, pametno upravljanje prometom, digitalna komunikacija s građanima i obavljanje usluga s gradom i gradskim tvrtkama, oplemenjena zelena infrastruktura gradova, urbana regeneracija prostora, energetska učinkovitost i održivost, obnovljivi izvori energije i drugi slični koncepti nužni su za potreban iskorak.
Potrebno je pratiti trendove i poticati pilotiranje, pratiti tržište i adekvatno reagirati jer se u suprotnom neće moći odgovoriti na razvojne potrebe stanovništva, a njihova očekivanja i potrebe se mijenjaju. U tom kontekstu, potrebe više nisu samo ceste i socijalne usluge, već su potrebe na koje gradovi moraju odgovoriti puno šire: digitalno funkcioniranje grada, redukcija Co2 emisija, dostupnost EV punionica, optimizirane javne usluge i dr. Upravo na tim temama će se uskoro dobivati ili gubiti izbori jer treba osvijestiti da s novim paradigmama razvoja dolaze i nove generacije birača. U tom kontekstu, potrebno je strateški planirati i gledati izvan okvira izbornog ciklusa, postaviti temelje za usmjereni razvoj lokalne samouprave u specifičnom i hrabrom smjeru, s istim takvim pokazateljima uspješnosti.

Potrebne promjene

U preporukama Europskog semestra za Hrvatsku (CSR – Country Specific Recommendations) , kroz godine se provlače elementi vezani upravo uz gore spomenute kapacitete lokalne samouprave:
Fiskalne kapacitete – Ojačati proračunski okvir i praćenje potencijalnih obveza na središnjoj i
lokalnoj razini, 2019.CSR1.1.
Ljudske kapacitete – Povećati kapacitete nadležnih tijela za izradu i provedbu javnih projekata i politika, 2019.CSR3.2.; Promicati stjecanje vještina, 2020.CSR2.3.
Razvojne kapacitete – Povećati učinkovitost i kapacitet javne uprave za izradu i provedbu javnih projekata i politika na središnjoj i lokalnoj razini, 2020.CSR4.1.

U kontekstu provedbi reformi i nastojanja države da djeluje po ovim preporukama, treba izdvojiti projekt “Optimizacija sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave” odnosno stvaranja središnje baze podataka o kapacitetima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kojeg provodi Ministarstvo pravosuđa i uprave, a koji je izravno vezan uz kapacitete. Kroz projekt se formirao i IT sustav za prikupljanje i pohranu podataka te izračun indikatora za procjenu kapaciteta jedinica, koji je definirao oko 190 indikatora, a prema kojima je moguće odrediti financijske, administrativne te kadrovske kapacitete. Prvi korak svake promjene i planiranja svakako treba biti detaljna analiza stanja i prikupljanje podataka, ali tek ostaje za vidjeti hoće li ovaj projekt (vrijednosti oko 2,7 mil. €) polučiti ikakav uspjeh, hoće li podaci biti javno dostupni (sukladno usvojenoj Politici otvorenih podataka, op.a.), hoće li se baza uopće popuniti podacima i na kraju hoće li se temeljem podataka pristupiti ciljanim mjerama za jačanje svih spomenutih kapaciteta lokalne samouprave. Nove preporuke Komisije za 2023. navode određene pomake u kontekstu kapaciteta javnih uprava, ali u aneksu 13. i dalje se ističu značajni ispodprosječni rezultati javne administracije u odnosu na EU.

Misli globalno – djeluj lokalno

Hrvatska prolazi kroz dugotrajan proces depopulacije stanovništva popraćen demografskim promjenama (starenje stanovništva) i posljedično manjkom adekvatne radne snage za gospodarski rast i razvoj. U tom kontekstu, postavlja se pitanje kapaciteta, ne samo privatnog, već i javnog sektora da održi korak s paradigmama razvoja i novim politikama na razini EU, kako bismo kao država mogli ostvarivati ambiciozne ciljeve EU i držati korak s ostalim državama članicama. Lokalna samouprava i gradovi predstavljaju ključan kotačić u tom nastojanju jer su upravo oni prvi kontakt države s građanima i najbolji instrument uvođenja promjena, a kapaciteti lokalne samouprave nisu adekvatni za tako važnu ulogu.

Potrebno je osvijestiti taj problem i o njemu više voditi računa kroz ciljano i pravovremeno djelovanje, sa što manje ad hoc promjena u sustavu (poput ukidanja prireza koji je na snazi još od 1994. godine bez prave javne rasprave i bez da je ta mjera igdje spomenuta u reformskim mjerama ili planovima). Decentralizacija treba biti ne samo deklarativna već i stvarna, uz povećanje proračuna i odgovornosti lokalnih samouprava uz optimalnu strukturu i organiziranost sustava (poticaji za funkcionalno spajanje lokalnih samouprava u tom kontekstu predstavljaju korak u dobrom smjeru, op.a.). Krajnji cilj svake politike treba biti podizanje kvalitete javnih usluga na čitavom području, stvaranje uvjeta za visoku kvalitetu života i davanje odgovora na specifične lokalne probleme pružanjem kvalitetne i brze usluge. S tom premisom, svaki gradonačelnik, načelnik i župan moraju organizirati svoju samoupravu, detektirati manjkavosti, tražiti modele kojima će odgovoriti na izazove i gledati na građane kao na krajnje korisnike svojih politika, projekata i usluga koje pružaju.

Stručni članak objavljen je na portalu Lider Media.

Europska Komisija je krajem kolovoza usvojila Sporazum o partnerstvu s RH za financijsko razdoblje 2021. – 2027. Ovime su i službeno ispunjeni svi uvjeti za početak korištenja sredstava iz EU fondova za financiranje kohezijske politike u nadolazećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO). Osim sredstava osiguranih kroz VFO 2021. – 2027., na raspolaganju je i Next Generation EU, novi instrument EU za oporavak od posljedica COVID – 19. Sredstva osigurana unutar Next Generation EU, bit će dostupna kroz pozive iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost (NPOO).

Za Hrvatsku ovo znači da na raspolaganju ima više od 24 milijarde eura, gotovo dvostruko više nego u prethodnom razdoblju 2014.-2020. Prve pozive iz VFO očekujemo tek u drugoj polovici iduće godine, a u međuvremenu nadležna tijela provode pozive za dodjelu sredstava u sklopu NPOO. Konačna podjela sredstava između javnog i privatnog sektora još uvijek nije finalizirana, ali ono što je poznato su prioritetna područja investiranja. Na pitanje što nam donose EU fondovi u narednom razdoblju odgovor je sljedeći – sredstva će se usmjeriti na ispunjenje 5 glavnih ciljeva:

1. Pametnija Europa – poticanje inovativne i pametne gospodarske transformacije.
2. Zelenija Europa – prelazak na gospodarstvo s malim udjelom ugljika, energetska tranzicija, ulaganja u obnovljive izvore energije i borba protiv klimatskih promjena.
3. Povezanija Europa – uvođenje i modernizacija širokopojasne mreže i investiranje u digitalnu infrastrukturu.
4. Europa s istaknutijom socijalnom komponentom – podupiranje socijalnih inovacija i eksperimenata.
5. Europa bliža građanima – financiranje održivog i integriranog razvoja urbanih, ruralnih i obalnih područja te lokalnih inicijativa

Prilike za poduzetnike

Hrvatski poduzetnici najviše sredstava iz EU fondova mogu očekivati u području zelene tranzicije, digitalizacije te istraživanja i razvoja. Mali i srednji poduzetnici imaju puno razloga za veselje jer je većina sredstava namijenjena upravo njima. Velik dio kolača usmjeren je i na unaprjeđenje i održivost turističkog sektora. Ovdje valja spomenuti kako se Nedavno otvorio Poziv ‘‘Razvoj turističkih proizvoda prihvatljivih za okoliš, učinkovitost resursa te zelenu i digitalnu tranziciju’’, pa sve potencijalne prijavitelje pozivamo da se obrate Apsolonu za pripremu projektnih prijedloga. Konačna podjela sredstava između privatnog i javnog sektora još uvijek nije definirana, pa zato niže navedene iznose treba uzeti s rezervom jer je moguće još izmjena u narednom periodu.

Ukupno raspoloživa sredstva za poduzetnike u novom razdoblju:

• U sklopu Operativnog programa konkurentnost i kohezija (OPKK) dostupno je 985 milijuna eura.
• Integriranim teritorijalnim programom (ITP) za poduzetnike je osigurano 317 milijuna eura.
• Kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) bit će dostupno više od 1,5 milijardi eura.

Zelena tranzicija

Sredstva iz EU fondova bit će dostupna za ulaganja u obnovljive izvore energije, projekte povećanja energetske učinkovitosti, projekte koji doprinose očuvanju bioraznolikosti, te projekte koji će doprinijeti ostvarenju cilja klimatske neutralnosti. Ovim projektima potaknut će se oporavak i dugoročni rast Europske unije. Sredstva će biti dostupna MSP-ovima i velikim poduzećima.

Do kraja godine je otvoren natječaj ‘‘Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo’’. Riječ je o najvećoj alokaciji sredstava koja će se moći koristiti za povećanje energetske učinkovitosti, pa pozivamo zainteresirane tvrtke koje imaju potencijalne projekte da se što prije obrate Apsolonu kako bi stigli iskoristiti dostupna sredstva.

Istraživanje i razvoj

Trenutačna razina ulaganja u projekte u sektoru istraživanja, razvoja i inovacija (IRI) u RH nije na zadovoljavajućoj razni. To se posebno očituje kod malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), koji su u prethodnom razdoblju ostali nepravedno zapostavljeni. Zbog toga su u narednom razdoblju osigurana pozamašna sredstva za MSP-ove upravo za IRI projekte. Sredstva će biti dostupna i velikim poduzetnicima, koje očekuje više od milijarde kuna za aktivnosti istraživanja inovacija.

Digitalizacija

Za projekte digitalizacije u narednom razdoblju osigurano je više od 70 milijuna kuna. Sredstvima iz EU fondova će se financirati unapređenje poslovnih procesa i ulaganja u visokotehnološka rješenja informacijsko komunikacijskih tehnologija. Dio sredstava alocirat će se kroz program Digitalna Europa i podršku projektima Europskih digitalnih centara za inovacije (EDIH-ova). U okviru digitalizacije najveći fokus biti će na MSP-ovima.

Financijski instrumenti

Uz bespovratna sredstva dio novca osigurat će se i kroz financijske instrumente. Prioriteti financiranja također će biti ulaganja u digitalizaciju i energetsku učinkovitost. Ova sredstva usmjerit će se u većem dijelu prema MSP-ovima i novoosnovanim poduzećima.

Okolišni ciljevi i DNSH

U kontekstu novog financijskog razdoblja važno se osvrnuti i na EU taksonomiju i načelo ne nanošenja bitne štete (Do no significant harm – DNSH). U skladu s EU taksonomijom projekti moraju znatno doprinositi ostvarenju najmanje jednog okolišnog cilja:

• Ublažavanje klimatskih promjena
• Prilagođavanje klimatskim promjenama
• Održiva uporaba i zaštita voda i morskih resursa
• Prijelaz na kružnu ekonomiju
• Sprečavanje i suzbijanje onečišćenja

Osim što moraju pridonijeti ovim ciljevima, istovremeno moraju poštivati načelo ne nanošenja bitne štete ostalim okolišnim ciljevima. Kao i do sada, svi projekti koji se financiraju morat će obrazložiti na koji način doprinose promicanju horizontalnih načela.

Uspješna provedba je ključna

Valja imati na umu da za povlačenje bespovratnih sredstava iz EU fondova nije dovoljno napisati i predati projektni prijedlog. Tek nakon predaje projektnih prijava te potpisa Ugovora o bespovratnim sredstvima slijedi pravi posao. Koliko bespovratnih sredstava će u konačnici biti isplaćeno Korisniku ovisi o uspješnosti provedbe projekta. Sve projektne aktivnosti koje ste definirali u projektnoj prijavi, tijekom razdoblja provedbe projekta potrebno je realizirati.

S obzirom na to da provedbe projekata najčešće traju po nekoliko godina, potencijalnih izazova koji mogu ugroziti izvršenje pojedine aktivnosti, umanjiti odobrena bespovratna sredstva ili ugroziti cijeli projekt je mnoštvo. Imajući u vidu da se svaki projekt sastoji od međusobno zavisnih komponenti od kojih svaka predstavlja rizik ako se njome ne upravlja učinkovito, specifično stručno znanje u upravljanju projektima je ključno. Apsolon tim za provedbu projekata broji jedanaest vrhunskih stručnjaka specijaliziranih za provedbu projekata sufinanciranih iz EU fondova.

Pravovremeno planiranje

Apsolon svojim klijentima uvijek savjetuje izradu okvirnog dugoročnog plana investicija (narednih 2-4 god) i usklađivanjem plana s pozivima u najavi. Naime ako se investicije provode ad hoc, bez takvog plana i provjere dostupnih izvora financiranja, dogodit će se situacije da upravo nakon što započnete određenu investiciju dođe do objave poziva kojim možete ostvariti potporu za tu investiciju. Budući da provođenje investicije (sklapanje ugovora, plaćanje avansa) ne smije nastati prije predaje prijave, ponekad odgoda od nekoliko tjedana ili mjeseci može činiti razliku između dobivanja potpore i propuštanja prilike. Određene su investicije neodgodive i hitne, ili je poslovni učinak toliko značajan da se ne isplati čekati poziv za sufinanciranje, no kvalitetnim planiranjem mogu se uvelike smanjiti izdaci za nova ulaganja. Potpore sve više postaju konkurentska prednost jer omogućavaju niži trošak kapitala, veća ulaganja s ciljem povećanja kvalitete proizvoda i usluga, niže troškove poslovanja (npr. kod postizanja energetske učinkovitosti ili ulaganja u OIE) i na kraju višu profitabilnost.

Za kvalitetnu pripremu projekta potrebno je nekoliko mjeseci i znatni financijski i ljudski resursi, a usklađivanje s očekivanim pozivima također može smanjiti trošak pripreme i realizacije. Potencijalni prijavitelji svakako se trebaju informirati što nam donose EU fondovi u narednom razdoblju te istražiti kako se njihove željene investicije uklapaju u dostupne mogućnosti. U navedenom vam na raspolaganju stoje stručnjaci iz Apsolona koji iza sebe imaju višegodišnje iskustvo u pripremi i provedbi projekata financiranih iz EU fondova. Slobodno nam se obratite kako bi Vam predstavili dostupne izvore financiranja za vaše društvo.

U proteklom financijskom razdoblju 8 najvećih urbanih središta, 4 aglomeracije – Zagreb, Split, Osijek i Rijeka i 4 urbana područja – Zadar, Pula, Slavonski Brod i Karlovac, koristilo je rezerviranu „ITU alokaciju“ – zasebna sredstva rezervirana za njihove projekte. Ukupno 345 milijuna eura namijenjeno integriranim teritorijalnim ulaganjima, koliko je bilo dostupno u razdoblju 2014.-2020., omogućilo je financiranje strateških projekata i izravnu dodjelu sredstava za projekte od lokalnog značaja, bez veće “konkurencije”.

Osvrt na provedbu ITU mehanizma u prošlom i pogled u novo financijsko razdoblje

Pozitivna iskustva „starih“ ITU gradova u novom višegodišnjem financijskom razdoblju, potaknula su želju za širenjem na sva županijska središta, pa će 679 milijuna eura koliko iznosi predviđena alokacija ITU mehanizma u 2021.-2027., koristiti ukupno 22 hrvatska grada. Obzirom da Apsolon prati ključne razvojne politike i pruža podršku jedinicama lokalne samouprave, organizirali smo webinar „Intergrirana teritorijalna ulaganja: ključan faktor urbanog razvoja“ na kojem smo okupili predstavnike svih 22 urbana područja/aglomeracija.

Na webinaru smo se dotaknuli ključnih pitanja koje muče ITU gradove, od strukturne promjene koja je ITU mehanizam stavila u „svoj“ Integrirani teritorijalni program, zajedno s nedoumicama oko pripreme strategija razvoja urbanih područja i nepoznanicama oko područja ulaganja koja će biti prihvatljiva. Potraga za odgovorima na ova i brojna druga pitanja okupila je „stare“ ITU gradove i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Jedne da prenesu iskustva i pokažu svoje primjere dobre prakse, a druge da usmjere sva urbana središta, osobito „nove“ ITU gradove, dok su pripreme strategija razvoja urbanih područja još u tijeku.

Osim odgovora na pitanja vezana uz pripremu za korišenje ITU mehanizma u novom razdoblju, na webinaru su prezentirani i primjeri projekata koji su provedeni u susjednoj Sloveniji i koji izlaze iz okvira ITU mehanizma kakav smo do sada poznavali u Hrvatskoj. U prošlom razdoblju su ITU ulaganja bila fokusirana na obnovu brownfield područja, investicije u javni prijevoz i biciklističke staze ili velike investicije u sustav toplinarstva. Nasuprot tome, slovenski gradovi su revitalizacijom cijelih urbanih površina realizirali investicije u novu sportsku infrastrukturu, ali i izgradnjom stambenih kompleksa ublažili problem nedostatne i cjenovno nedostupne stambene infrastrukture, što predstavlja rastući problem i za većinu hrvatskih ITU gradova.

Strateško planiranje razvoja urbanih područja

Baza projektnih ideja kod svih je gradova velika, a nepoznanice oko pojedinih alokacija i ključnih područja ulaganja ograničavaju strateško planiranje razvoja urbanih područja. Ministarstvo u finalnoj verziji ITP-a objavljenoj na javnom savjetovanju, ostavlja mogućnost da u okviru provedbe ITU mehanizma budu objavljeni pozivi za veće integrirane projekte. Tako će se istovremeno moći odgovoriti na više razvojnih potreba, pa je djelomično ostavljen prostor za određene specifičnosti u potrebama svakog od 22 područja.

Strateško planiranje razvoja urbanih područja u jesen će vjerojatno biti pri kraju, a do tada 22 grada s ukupno 192 jedinice lokalne samouprave u svojim urbanim područjima moraju odlučno pristupiti definiranju prioriteta – razlučiti strateške projekte koji su važni za cijelo urbano područje od onih koje će financirati pojedinačno. U svakom slučaju, širenje ITU-a na 22 grada širi i važnost bottom-up pristupa u planiranju, dajući ITU gradovima mogućnost da decentralizirano donose i provode investicije u svoj urbani razvoj, pa ga svakako možemo smatrati ključnim faktorom urbanog razvoja za nadolazeće razdoblje.

Snimku webinara možete pogledati na našem YouTube kanalu.