Dobili ste ESG upitnik od kupca – kako odgovoriti i ne propustiti prilike
Početak tjedna u jednoj proizvodnoj tvrtki izgleda kao i obično. U tijeku su pregovori oko nove narudžbe s dugogodišnjim kupcem iz Njemačke – partnerom s kojim suradnja traje već godinama i koji redovito čini značajan dio izvoza. Razmjenjuju se ponude, specifikacije i rokovi isporuke. Ništa ne odskače od uobičajenog poslovnog ritma. Negdje između nekoliko tehničkih pitanja i potvrde ponude, u inbox stiže još jedna poruka od kupca. U privitku je Excel dokument.
Na prvi pogled djeluje kao još jedan standardni obrazac. Međutim, kada se dokument otvori, postaje jasno da se ovaj put ne radi o tehničkim specifikacijama ili logističkim uvjetima. U tablici se nalazi dvadesetak pitanja. Neka su relativno jednostavna – koliko zaposlenika ima tvrtka, postoje li politike zaštite na radu ili procedure upravljanja rizicima. No dio pitanja odnosi se na teme s kojima se tvrtka dosad nije susrela u tom kontekstu:
- ima li tvrtka izračun CO₂ otiska?
- sudjeluje li tvrtka u društveno odgovornim projektima ili donacijama?
- ima li tvrtka objavljen izvještaj o održivosti?
- ima li tvrtka postavljene ESG ciljeve?
Direktorova prva reakcija često je ista kao i kod mnogih drugih poduzeća:
“Ali mi nismo obveznici ESG izvještavanja. Zašto nas to pitaju?”
Upravo tu počinje priča o ESG-u za tvrtke koje formalno nisu obveznici izvještavanja.
ESG za tvrtke koje nisu obveznici izvještavanja: zašto ga tržište ipak traži?
U Europskoj uniji obveza izvještavanja o održivosti trenutačno se prvenstveno odnosi na velika poduzeća, financijske institucije i kompanije uvrštene na burzu. Ta poduzeća izvještavaju prema Direktivi o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) i Europskim standardima izvještavanja o održivosti (ESRS).
No u praksi se događa nešto drugo.
Velike kompanije, kako bi ispunile vlastite regulatorne obveze, sve češće prikupljaju ESG podatke od svojih dobavljača i poslovnih partnera. Istodobno, banke i investitori sve više uključuju ESG elemente u procjenu poslovnih rizika, dok se u pojedinim programima financiranja dodatno vrednuju aktivnosti povezane s održivosti. Rezultat je da se ESG postupno širi kroz tržište. Zbog toga ESG u praksi sve više postaje poslovni standard, a ne samo regulatorna obveza.
Dobra vijest: mnoge tvrtke već provode ESG aktivnosti
Kada se započne razgovor s tvrtkama koje se prvi put susreću s ESG temom, često se pokaže da dio aktivnosti već postoji – samo ih organizacija ne promatra kroz ESG okvir. Primjeri su vrlo česti:
- ulaganja u energetsku učinkovitost kroz zamjenu strojeva ili vozila u voznom parku
- korištenje obnovljivih izvora energije kroz fotonaponsku elektranu ili dizalicu topline
- sustavi zaštite zdravlja i sigurnosti zaposlenika kroz interne pravilnike i procedure
- aktivnosti društvene odgovornosti kroz donacije ili sudjelovanja na događajima lokalne zajednice
- interne procedure upravljanja i kontrole kroz ISO standard.
Drugim riječima, tvrtka već radi mnoge stvari koje su povezane s održivosti, ali one nisu strukturirane niti povezane u cjelovit sustav. Zbog toga prvi korak ESG procesa najčešće nije izrada kompleksnog izvještaja, nego identifikacija i sistematizacija postojećih aktivnosti.
Mora li tvrtka odmah izrađivati ESG izvješće?
Ne nužno. Za tvrtke koje nisu obveznici izvještavanja ESG proces najčešće započinje s nekoliko osnovnih pitanja:
- kakve ste upitnike zaprimili od svojih kupaca ili poslovnih partnera?
- koje ESG teme su relevantne za poslovanje
- koje aktivnosti tvrtka već provodi
- koje podatke već ima na raspolaganju
- gdje postoje potencijalni nedostaci.
Tek nakon takve analize odlučuje se postoji li potreba za formalnim izvještavanjem, primjerice prema VSME standardu koji je razvijen upravo za poduzeća koja nisu obveznici izvještavanja. Takav pristup omogućuje tvrtkama da ESG razvijaju postupno i u opsegu prilagođenom vlastitom poslovanju.
Koliko je ESG zapravo kompleksan?
Jedno od najčešćih pitanja koje tvrtke postavljaju jest koliko je ESG zahtjevan za implementaciju. Odgovor uvelike ovisi o nekoliko faktora:
- veličini organizacije
- sektoru u kojem tvrtka posluje
- tržištima na kojima posluje
- ciljevima koje želi postići.
Za mnoge tvrtke koje nisu obveznici izvještavanja ESG se uvodi kroz relativno fokusirane aktivnosti, primjerice:
- upravljanje energijom i resursima
- odnose sa zaposlenicima
- transparentnost upravljanja
- osnovne ESG pokazatelje.
Takav pristup omogućuje da se ESG razvija postupno, bez velikog administrativnog opterećenja.
Kako započeti ESG u praksi
U većini slučajeva prvi korak je inicijalna procjena postojećih praksi i identifikacija tema koje su najrelevantnije za poslovanje. Na temelju toga definira se daljnji opseg aktivnosti, koji može uključivati:
- osnovni ESG pregled
- izračun CO₂ otiska
- razvoj ESG politika
- definiranje ključnih ESG pokazatelja
- pripremu ESG izvještaja prema relevantnim standardima.
Takav strukturirani pristup pomaže tvrtkama da ESG implementaciju prilagode vlastitim kapacitetima i poslovnim ciljevima.
ESG kao postupni proces
Za niti jedno poduzeće ESG nije jednokratan projekt, već proces koji se razvija kroz vrijeme. Neke tvrtke započinju s osnovnim ESG pregledom kako bi strukturirale postojeće aktivnosti i pripremile osnovne informacije za kupce, banke, poslovne partnere ili investitore. Druge žele razviti jasniji ESG okvir koji uključuje izradu strateškog okvira i izvještavanje prema relevantnim standardima. Treće pak traže kontinuiranu stručnu podršku u upravljanju ESG temama, primjerice u praćenju pokazatelja, upravljanju dokumentacijom ili odgovaranju na ESG upite poslovnih partnera. Bez obzira na početnu razinu, zajednički je cilj postupno razviti sustav koji omogućuje tvrtki da transparentno upravlja svojim utjecajem na okoliš, društvo i način upravljanja.
Iako ESG izvještavanje trenutačno nije obvezno za većinu malih i srednjih poduzeća, očekivanja tržišta ubrzano se mijenjaju. Sve veći broj organizacija susreće se s ESG pitanjima kroz zahtjeve kupaca, banaka, investitora ili partnera u lancima dobave. U takvom okruženju ESG postaje važan element poslovanja – ne samo zbog regulatornih promjena, nego i zbog dugoročne konkurentnosti, upravljanja rizicima i odnosa s tržištem. Za mnoge tvrtke prvi korak nije kompleksna transformacija, nego jednostavno razumijevanje gdje se trenutno nalaze i kako ESG postupno integrirati u poslovanje.
