fbpx

Mimikrija ili kako uspješno izbjeći predatore digitalnog doba

Ivana Mandić
,
 studeni 27, 2019.

Mimikrija. Prirodni fenomen koji bismo vrlo jednostavno mogli opisati kao sposobnost prilagodbe izgleda biljaka i životinja s ciljem preživljavanja. Neke životinje u trenutku straha ili skrivanja promijene izgled, prilagode boju, oponašaju glas i preuzimaju osobine predatora kako bi preživjele i izbjegle kobnu sudbinu. Upravo takva prilagodba živih bića jedna je od najboljih antipredatorskih metoda i fenomen koji je rezultat dugotrajnog prirodnog procesa prilagodbe i evolucije među živim organizmima. Primjeri iz prirode iz dana u dan zadivljuju i iznenađuju načinima na koje su neke vrste razvile svoje ponašanje i prilagodile strategije preživljavanja, no jesmo li svjesni da oblici života i poslovanja koji su nama danas dobro poznati upravo prolaze istu prilagodbu i doslovno se bore za preživljavanje?

Novi život, nova pravila

Način poslovanja pretrpio je veliki pomak u posljednjih 20 godina. Iako su neke poslovne prakse ostale iste, drugi aspekti poslovanja danas su radikalno drugačiji. Način donošenja odluka i strategija 90-ih godina temeljen je isključivo na mišljenju najvišeg menadžmenta, a kralj i okosnica svega bio je proizvod. S druge strane, danas smo svjedoci velikog pomaka u načinu percepcije organizacijske strukture i korisničkog iskustva, koje polako zauzima centralno mjesto u konceptualizaciji poslovanja. Prirodna prilagodba dovela je do toga da je danas kupac kralj, a poslovanje postaje otvoreno i transparentno. U fokusu su digitalni alati, nove tehnologije, instant-komunikacija i online transakcije. Tvrtke se danas isključivo fokusiraju na svoje ključne kompetencije, dok za sve ostale funkcije koriste se ‘outsourcingom’. Zanimljivo je promatrati koncept korporacija 90-ih godina koje su sve od reda imale veliki udio vlastite materijalne imovine, vlastite R&D centre, ogroman broj zaposlenika i vlastiti proizvod koji je kralj i perjanica njihova poslovanja. Predatori koji su ih doslovno izbrisali s vrha liste neke su sasvim nove vrste u našem ekosustavu: Amazon, Microsoft, Alphabet, Apple, Facebook, Alibaba i Uber današnji su kraljevi džungle. Oni danas svoje poslovanje grade oko korisničkog iskustva, cjelokupno poslovanje i transakcije temelje na platformama, a neke od njih uopće nemaju svoju vlastitu materijalnu imovinu. Danas igrači poput Airbnb-a dokazuju da možeš biti glavna faca u turizmu bez ijednog vlastitog kreveta, vodeća platforma u transportu bez ijednog vlastitog auta (Uber) i centralno mjesto za sedmu umjetnost bez ijedne kinodvorane (Netflix). Uključivanjem kupaca u proces odlučivanja i njihovim aktivnim sudjelovanjem u poslovnim transakcijama, započeo je novi život, a mimikrija je osigurala preživljavanje najspremnijima.

 

Uloga menadžera i zakona

Novi život rađa se i u našem dvorištu. U industrijski razvijenim zemljama sektor industrije, uključujući i za Hrvatsku vrlo važnu prerađivačku industriju, polagano gubi dominantnu ulogu u ukupnom gospodarstvu. Najveće promjene vidljive su sa stajališta broja zaposlenih i motivacije novih generacija za zapošljavanje upravo u ovim tradicionalnim industrijama. Živimo u vremenu digitalizacije, modernizacije proizvodnih pogona, robotizacije i supstitucije manualnog rada. Živimo u vremenu kada je vrlo teško privući radnu snagu u bilo koji segment poslovanja, ali za tradicionalnu prerađivačku industriju u Hrvatskoj, stanje postaje alarmantno. Ljudi jednostavno nema. Oglasi vrište i obećavaju brda i doline, ali motiviranost radne snage okrenuta je nekim novim vrstama u industriji. Uloga menadžera je na vrijeme provesti mimikriju. Prepoznati približavanje predatora i uočiti opasnost za tvrtku te poduzeti korake koji će osigurati održivost poslovanja u drugačijim okolnostima na tržištu. Mimikrija postaje strateško planiranje i priprema poslovanja za dugoročan siguran put po džungli s ciljem izbjegavanja zamki i predatora. Digitalna globalizacija koja uvodi duboku i korjenitu transformaciju u današnje poslovanje podrazumijeva, međutim, i pametno strateško planiranje na svim razinama, uključujući i državu. Kako su životinjama bitna prirodna skloništa za obranu od predatora, jako je važno pravodobno osigurati skloništa, odnosno zakone i procedure koji bi pomogli tvrtkama u preživljavanju u ovim izazovnim vremenima.

Važno je pravodobno osigurati skloništa, odnosno zakone i procedure koji bi pomogli tvrtkama Važno je pravodobno osigurati skloništa, odnosno zakone i procedure koji bi pomogli tvrtkama

Sklonište bez zaštite

Jedno od takvih umjetnih skloništa u Hrvatskoj je već više od deset godina i Zakon o poticanju ulaganja. Oblik je to državne potpore kojim se u obliku poreznih olakšica (oslobađanje plaćanja poreza na dobit do 10 godina!) tvrtke nagrađuje za ulaganje u materijalnu i nematerijalnu imovinu te zapošljavanje novih djelatnika. Uvjeti Zakona o minimalnom ulaganju 150.000 eura i zapošljavanju minimalno pet novih djelatnika donedavno nisu predstavljali nikakav problem hrvatskim poduzetnicima te su najbrojniji korisnici mahom dolazili baš iz prerađivačkog sektora. Kao u svakom Zakonu i ovdje ima jedan mali ‘catch’ – ulaganje i prosjek broja zaposlenih treba održati cijelo vrijeme korištenja olakšice. Kada bi naše dvorište moglo ostati netaknuto svim promjenama u džungli, možda ovo i ne bi bio neki problem. Međutim, utjecaj džungle je toliko jak da nam problem sa zapošljavanjem i održavanjem broja zaposlenika dovodi u pitanje održivost investicije i korištenje potpore za tradicionalne igrače. Ako ne ostvarimo planirano, država nas neće nagraditi. A kako ostvariti planirano ako ljudi sami odlaze iz pojedinih industrija, oglasi vrište, a nitko se na njih ne javlja? Što će nam još ljudi za opremu visoke tehnologije koja ponekad doslovno zamjenjuje ljude? Jesmo li zaista zaštićeni ili smo upali u zamku?

Zamka za IT

S druge strane, hrvatske IT tvrtke svake godine jačaju svoje pozicije. Potvrđuje to i oko 5000 registriranih IT poduzeća čija se specifičnost očituje u agilnosti i brzom širenju, a stavka materijalna imovina gotovo da ne postoji u njihovim bilancama. Zbog specifičnosti svog poslovanja ovi igrači donedavno nisu bili u fokusu Zakona o poticanju ulaganja. Iako mnogo zapošljavaju, postavljena ljestvica od 150.000 eura kao minimum ulaganja u materijalnu imovinu za njih je većinom predstavljala ograničenje te ih eliminirala u startu. Jesmo li u ovom primjeru osigurali jednako dobra skloništa za nove oblike života ili u zaklon primamo samo one koje već jako dobro poznajemo?

Švedski primjer

Vlada, zakoni i državne potpore imaju za cilj osiguravati skloništa za lakše preživljavanje usred napada predatora. Glavna ideja koja mora biti nit vodilja svim državnim i regulatornim organima je pomoć i pravodobno osiguravanje uvjeta za preživljavanje svih onih igrača koji posluju u novom dobu. Sklonište su adekvatni, fleksibilni, konzistentni i predvidivi uvjeti poslovanja. Sklonište nikako ne smije biti zamka odnosno usporavanje poslovanja koji se temelji na nečemu novom. Izvrstan primjer je Švedska i njezino takozvano ministarstvo budućnosti. Imati ministra budućnosti znači imati nekoga tko ima pristup svim važnim sastancima vlade i dovoljno utjecajnu poziciju za brzo reagiranje i rješavanje problema. Promišljanje švedske vlade ide u smjeru top-menadžera na razini vlade koji je okružen ekspertima za najrazličitije izazove sutrašnjice kao što je umjetna inteligencija i streloviti razvoj IT sektora. Oni trebaju promišljati kako će utilizacija novih tehnologija u budućnosti utjecati na švedsko tržište rada te kako strateški pristupiti transformaciji Švedske u ‘fossil-free’ ekonomiju.

Za tradicionalnu prerađivačku industriju u Hrvatskoj stanje je alarmantno Za tradicionalnu prerađivačku industriju u Hrvatskoj stanje je alarmantno

Ministarstvo budućnosti

Ako se vratimo opet malo u naše dvorište, važno je razumjeti kako se kod nas grade skloništa. Početkom 2019. godine Zakon o poticanju ulaganja izmijenjen je tako da se za IT sektor napokon spušta ljestvica za iznose ulaganja u materijalnu imovinu (jer smo shvatili da većina takvih igrača sve manje ili uopće ne ulaže u vlastitu materijalnu imovinu!), a porezne uštede ostvaruju se na temelju novih zapošljavanja. U usporedbi sa Švedskom, lako je primijetiti da se kod nas skloništa grade nakon što prođe određeni val predatora i pokosi brojne vrste. Tada ovih par koji su se vlastitom mimikrijom uspjeli spasiti radi pritisak na vladu, koja potom uviđa potrebu gradnje dodatnih skloništa. Na nedavnoj konferenciji ‘Dan velikih planova’ ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat objasnio je da u dijalogu s poduzetnicima uviđaju potrebu za potporama za investicije u visoke tehnologije neovisno o broju otvorenih radnih mjesta. Iako jurimo brzinom puža, do kraja godine očekuju nas još dodatne izmjene navedenog zakona. Možemo li ovaj put planirati dugoročno? Možemo li izmjenama obuhvatiti sve igrače na tržištu i omogućiti potpore onima koji danas mnogo zapošljavaju (npr. digitalne agencije?), ali i onima koji investiraju u visoke tehnologije koje zahtijevaju sve manje radne snage? Može li struktura skloništa koje planiramo graditi u skoroj budućnosti već sada biti projektirana za prihvat novih vrsta sa sve inovativnijim poslovnim modelima? Možemo li i mi imati ministarstvo budućnosti?

Mimikrija u poslovnom svijetu

Mogućnost određenih životinjskih vrsta da u tren oka promijene svoje ponašanje ili oblik, evolucijski gledano, predstavlja kompleksan i dugotrajan proces. Promjene i probleme s kojima se mi danas susrećemo i naše retroaktivno reagiranje, neće nam osigurati preživljavanje. Da bismo se uspješno prilagodili i preživjeli predatore današnjeg doba, sinergija države, institucija i poslovnog svijeta bit će krucijalna. Zakoni i potpore koje država osigurava potrebno je postaviti na način da unatoč neizvjesnosti i teškoćama na tržištu, potiču rast, osiguravaju zapošljavanje ljudi te nagrađuju inkluzivan i održiv dugoročni rast. Uz konstantno promišljanje o novim vještinama budućnosti, treba povesti računa i o brzoj promjeni tehnologije i poslovanja u odnosu na institucije kojima je potrebno dodatno vrijeme za prilagodbe. Mimikrija je potrebna unutar svake tvrtke, a ostaje za vidjeti možemo li dobrim primjerima iz Švedske i aktivnim djelovanjem ubrzati i našu institucionalnu prilagodbu.