… i hoće li isto imati za posljedicu smanjenje učinkovitosti nabave i trošenja javnog novca?
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja uputilo je na savjetovanje Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnoj nabavi (ZJN), s ciljem efikasnije i ekonomičnije provedbe postupaka javne nabave i poboljšanja pravne zaštite. Najviše prašine digao je prijedlog povećanja naknade u žalbenom postupku, a hoće li najavljene izmjene polučiti rezultate svakako treba sagledati u kontekstu javne nabave u praksi.
Što nam donose promjene?
Sadašnjim zakonskim odredbama moguće je podnijeti žalbu u papirnatom obliku, a tako izjavljenoj žalbi treba duži vremenski rok za slanje i zaprimanje od strane Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), stoga veliki iskorak naprijed predstavlja uvođenje obaveznog podnošenja žalbe u elektroničkom obliku.
Ovom izmjenom ubrzala bi se i provedba postupaka javne nabave za 5 dana budući da bi se rok mirovanja na odluku o odabiru u kojem naručitelj ne smije sklopiti ugovor s odabranim ponuditeljem skratio s dosadašnjih 15 na 10 dana.
Izmjenom Zakona predviđeno je da DKOM može odbaciti žalbu koja ne sadrži bitne elemente i to bez upotpunjavanja žalbe, što će ukloniti manjkavost sadašnjeg zakona koji omogućava žaliteljima odugovlačenje procesa javne nabave. Koliko su dosadašnje neutemeljene žalbe usporavale proces javne nabave svjedoči i slučaj iz Izvješća o radu DKOM-a za 2020. godinu u kojem je navedeno kako je izjavljeno 18 neurednih žalbi od strane istog žalitelja, bez da je pritom naveo ili opisao nepravilnost na koju se žali.
Kada je riječ o izjavljenoj žalbi na dokumentaciju o nabavi, po trenutno važećem zakonu, naručitelj mora odmah zaustaviti postupak javne nabave. Po prijedlogu izmjene je pak omogućeno naručiteljima da nastave postupak nabave ukoliko žalba nije dopuštena ili je očito nepravodobna, sve do faze donošenja odluke o odabiru ili poništenju, čime bi se značajno ubrzao proces.
Isplati li se žaliti na postupak javne nabave?
Nisu sve izmjene dočekane kao dobrodošle i tome u prilog govori polemika u stručnoj javnosti koja se događa ponajviše zbog načina određivanja visine naknade za pokretanje žalbenog postupka.
U sadašnjem zakonu, u naknadama za žalbu na dokumentaciju o nabavi, postoji samo jedna naknada i iznosi 5.000 kuna, dok kod ostalih faza nabave (otvaranje ponuda, odluku o odabiru i dr.) naknada ovisi o procijenjenoj vrijednosti predmeta nabave. U prijedlogu izmjene zakona više ne postoji jedinstvena naknada za žalbu na dokumentaciju o nabavi.
Sukladno prijedlogu izmjene zakona žalitelj je obvezan platiti naknadu za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od:
Što možemo očekivati u praksi?
Zamislite scenarij u kojem želite uložiti žalbu na odluku o odabiru za nabavu procijenjene vrijednosti iznad 100.000.000 kuna. Vodeći se “starim” Zakonom o javnoj nabavi, pripremiti ćete 100.000 kuna za žalbenu naknadu nesvjesni da prema prijedlogu novog zakona ova naknada sada iznosi 500.000 kuna, što je povećanje za 500%. U tom trenutku vjerojatno ćete odustati od podnošenje žalbe.
Kada je riječ o žalbi na dokumentaciju o nabavi tada su te razlike još i dramatičnije, pa ćete primjerice na nabavu iste procijenjene vrijednosti, po novom prijedlogu zakona platiti istih tih 500.000 kuna umjesto dosadašnjih 5.000 kuna.
Sukladno informacijama u Izvješću o radu DKOM-a za 2020. godinu, trećina svih žalbi odnosi se upravo na dokumentaciju o nabavi, od kojih je visokih 40% žalbi usvojeno! To znači da je veliki broj nepravilnosti u javnoj nabavi spriječen na vrijeme, a koliko je realno da će se takav trend nastaviti s novim prijedlogom naknada, procijenite sami.
Pored ponuditelja koji će biti obeshrabreni prozivati nepravilnosti u dokumentacijama, očekujemo i efekt na naručitelje koji će biti itekako motivirani na izradu dokumentacija s bazičnim kriterijima ekonomski najpovoljnije ponude, a sve kako bi izbjegli žalbe i posljedično plaćanje opterećujućih žalbenih naknada ukoliko naprave grešku. Strah od žalbi bi mogao natjerati naručitelje da idu linijom manjeg otpora i samo zadovoljavaju zakonsku formu bez puno inventivnosti, čime će izostati izrada specifičnih i kompleksnih kriterija za odabir ponuda koji omogućuju stvarno natjecanje ponuditelja koji njeguju i kvalitetu pored cijene.
Dodajmo tome i činjenicu da je u žalbenom roku moguće zaprimiti i više žalbi na isti postupak javne nabave, te ukoliko DKOM prihvati sve te žalbe, naručitelj će morati platiti visoke naknade za svaku od njih, a gdje su još i troškovi odvjetnika. Kada ovo stavimo u kontekst malih naručitelja koji nemaju educirane stručnjake ovakvo visoke naknade značit će velike probleme za njihovu egzistenciju.
Stručnost osoba koje vode postupke javnih nabava nikad nije bila važnija nego sada!
S pravom se postavlja pitanje hoće li ovakvo povećanje žalbenih naknada ubrzati postupke javne nabave, ali na uštrb smanjenja kvalitete dokumentacije o nabavi i u konačnici odabira manje kvalitetnih izvršitelja ugovora.
Podnošenje žalbi nije i ne smije biti svrha da bi se opstruirao postupak javne nabave već osiguranje provođenja postupaka koji poštuju načela tržišnih natjecanja kako bi svi imali jednak tretman odnosno da bi se spriječila diskriminacija kako domaćih tako i stranih ponuditelja, tražili razmjerni i objektivni dokazi sposobnosti te poštovala transparentnost postupaka.
Kako je još uvijek riječ o prijedlogu nacrta izmjene zakona, valja pričekati konačnu verziju zakona i eventualna usvajanja komentara stručnjaka i javnosti, ali gledajući buduću perspektivu, jedno je sigurno; nikada do sada nije bilo važnije imati iskusne i snalažljive stručnjake za provedbu postupaka nabava koji će vam osigurati efikasnost postupka i ostvarenje ciljeva nabave, bilo da ste na strani naručitelja ili ponuditelja, a bez vrtoglavih žalbenih naknada.
