Male i srednje tvrtke mogao bi razveseliti natječaj za dodjelu EU sredstava, i to čak do nepovratnih 38 milijuna kuna. No javiti se mogu samo visokotehnološke tvrtke koje mogu udovoljiti zahtjevnim uvjetima i osmisliti konkurentan projekt.
Posljednja prilika za stjecanje nepovratnih sredstava
Nedavno je objavljen Poziv na dodjelu projektnih prijedloga ‘Integrator’, za male i srednje poduzetnike vrlo vjerojatno posljednja prilika za stjecanje nepovratnih sredstava iz fondova EU iz ovoga programskog razdoblja. Njime je moguće ishoditi i do 38 milijuna kuna nepovratnih sredstava za komercijalizaciju inovativnih proizvoda i usluga, odnosno za uspostavu dugoročnih dobavljačkih odnosa sa srednjim ili velikim poduzećima (tzv. integratorima) prisutnim na više tržišta koja imaju strukturiran lanac vrijednosti i dobave, a svoje proizvode i usluge pružaju krajnjim korisnicima. Vijest bi svakako razveselila veliki broj naših poduzeća trenutačno opterećenih krizom COVID-19 (i često naviknutih na sufinanciranje čak i najmanjih projekata uz pomoć nepovratnih sredstava), da nije riječ o vjerojatno najsofisticiranijem natječaju Ministarstva gospodarstva dosad.
Globalni lanci vrijednosti
Naime, natječaj je namijenjen krugu visokotehnoloških prijavitelja koji mogu udovoljiti zahtjevnim uvjetima i osmisliti konkurentan projekt. Preduvjet aplikacije je formiranje konzorcija od najmanje tri MSP-a te već razvijen prototip globalno inovativnog proizvoda koji ima visok potencijal internacionalizacije i priključenja u globalni lanac vrijednosti (GLV) neke multinacionalne kompanije. Što su globalni lanci vrijednosti? Jednostavno rečeno, GLV uključuju sve aktivnosti i inpute korištene za proizvodnju finalne robe ili usluga. Svaki GLV rezultat je milijuna poslovnih odluka pojedinačnih poduzeća o tome u kojem smjeru razvijati poslovanje, koje tržišne prilike i kako iskoristiti, kako organizirati operacije, koje proizvodne operacije samostalno obavljati, a za koje se koristiti dobavljačima. Sve te odluke oblikuju globalno kretanje robe, usluga, kapitala, podataka pa čak i ljudi.
Globalni lanci vrijednosti počivaju na tendenciji sveopće fragmentacije proizvodnog procesa, na premisi da se svaki dio proizvodnje može odvijati bilo gdje na svijetu (tamo gdje je moguće najefikasnije proizvoditi), pri čemu je rapidan napredak ICT industrije postao ključan katalizator globalizacije i rasta GLV-a. McKinsey Global Institute definira šest arhetipova GLV-ova: 1. globalne inovacije (automobilska industrija, računarstvo, elektronika, strojogradnja), 2. radnointenzivna roba (tekstilna industrija, drvoprerađivačka itd.), 3. regionalna proizvodnja (industrija gume, plastike, stakla, cementa, keramike, hrane i pića itd.), 4. resursnointenzivna roba (poljoprivreda, rudarstvo, energetika, metali), 5. radnointenzivne usluge (malo i veleprodaja, prijevoz, logistika), 6. knowledge intenzivne usluge (IT, profesionalne usluge, financije).
Prilike i rizici
Globalni lanci vrijednosti predstavljaju važnu priliku slabije razvijenim zemljama da postanu dijelom globalne ekonomije, da apsorbiraju znanje i tehnologije te dodaju vrijednost svojim proizvodima. Konkretno, u suvremenim gospodarstvima kompanije više nemaju potrebu biti vertikalno integrirane i samostalno proizvoditi gotove proizvode (što je često skupo i neefikasno), već imaju priliku odabrati jedan zadatak u cijelom lancu, specijalizirati se za proizvodnju specifičnih dijelova kompleksnih sustava i na taj se način pozicionirati na tržištu. Međutim, nije svaki ulazak u GLV koristan za zemlje i ne mora nužno rezultirati stvaranjem prosperitetnoga gospodarstva. Rizik ostajanja na vrlo niskim pozicijama u lancu vrijednosti i dalje je prisutan, primjerice u slučaju opskrbljivanja resursima niske dodane vrijednosti. U prilog tome govori i analiza McKinsey Global Institutea koja evidentira pet supstantivnih promjena u trendovima GLV-ova u posljednjih 15 godina: 1. ubrzan pad trgovinske aktivnosti u segmentu robe, 2. rapidan porast trgovinske aktivnosti u segmentu usluga (60% brži nego rast robe), 3. niži udio aktivnosti radnointenzivnih GLV-ova, 4. rapidan prijelaz ka tzv. knowledge intenzivnim GLV-ovima oslonjenima na visokoobrazovanu radnu snagu, 5. povećanje intraregionalnih gospodarskih aktivnosti.
Nedovoljno konkurentni
U kontekstu ovih trendova, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta u suradnji s analitičarima Svjetske banke provelo je opsežno istraživanje utjecaju globalnih lanaca vrijednosti na gospodarstvo Republike Hrvatske te evaluiralo konkurentnost hrvatskih kompanija i potencijal za pozicioniranje na globalnom tržištu. Nažalost, analiza je pokazala da su čak i naši strateški sektori definirani Strategijom pametne specijalizacije Republike Hrvatske slabi i nedovoljno konkurentni za uspješno natjecanje na globalnom tržištu, primarno zbog sporog uočavanja i prilagodbe rapidnim promjenama poslovnih modela te zbog niske razine prihvata i prilagodbe novim tehnologijama. Na temelju zaključka Svjetske banke kako je svako od tematskih prioritetnih područja definirano Strategijom pametne specijalizacije RH u svojevrsnom riziku, Ministarstvo je dizajniralo predmetni natječaj kojim se male i srednje poduzetnike želi potaknuti na uključivanje u globalne lance vrijednosti. Međutim, riječ je isključivo o onim konzorcijima koji mogu ponuditi proizvode visoke dodane vrijednosti s disruptivnim potencijalom te koji ulaze u arhetipove globalnih inovacija i knowledge intenzivnih usluga.
IT u prednosti
Na primjeru kompanija koje djeluju u automobilskoj industriji, tvrtke koje proizvode mehaničke dijelove limitirane tržišne vrijednosti (npr. dijelove karoserije, felge, prozore itd.) nisu dobri kandidati za financiranje prema tom natječaju, dok bi tvrtke koje razvijaju i komercijaliziraju visokotehnološka rješenja temeljena na disruptivnim tehnologijama (kao što su AI, IoT, 5G) vrlo lako mogle doći do respektabilnih iznosa potpore. Primjerice, može se raditi o komercijalizaciji upravljačkih sustava za povezana ili autonomna vozila ili njihovih pojedinih podsustava. S obzirom na to da je riječ o posljednjem natječaju iz tekućega programskog razdoblja, tijela koja vode sustav upravljanja i kontrole EU fondova u razdoblju 2021. – 2027. moraju fokusirati nepovratna sredstva u sektore visoke dodane vrijednosti, jer to je jedini način da uhvatimo korak s globalnim trendovima.
Članak je dostupan u tjedniku Lider, 4. lipnja 2020.